Jedne zime, kad je zemlju prekrio duboki snijeg, jedan siroti dječačić morade izaći iz kuće da sakupi drva. Kada je napunio pune saonice suharaka, ne htjede odmah poći kući, već naumi da prvo naloži vatru i malo se ugrije, jer se bio jako smrznuo.
Stade razgrtati snijeg i na zemlji nađe zlatni ključić. ”Tamo gdje je ključić mora biti i brava za njega” pomisli momče. Stade kopati u zemlji i u njoj nađe željezni kovčežić.
”Samo da ključić odgovara!” pomisli, ”unutra se sigurno kriju vrijedne stvari.”
Stade tražiti bravu, al ne nađe nijednu. Konačno ugleda jednu tako malu da se jedva mogla vidjeti. Momče gurne ključić i on sretno uđe. Okrene jedanput, i mi ćemo morati pričekati dok bravu sasvim ne otključa, a kada podigne poklopac, saznat ćemo kakve se vrijedne stvari kriju u željeznom kovčežiću.
Prijevod s njemačkog izvornika: Snježanka Jadrijević